Lice ulice dobro svima poznato je sada, dok koracas misli te vode ulicama ovog grada, od malena smo tu bili na asfaltu vremeplova, tad bio si najrahatniji jer trajala je stara skola, sad gledam nema vise drustva sve virtuala postalo, mnogi neznaju sta je zivot i sta je od njeg ostalo, nema vise igralista i ono idemo na basket, da namazes krisku i da utjeruju nas majke, brz nacin zivota i mladost nestade u trenu, sjecam se ko mali pucaj klikera i tali se u svemu, sad omladina samo kafe i mobiteli u ruke, niko ni skim ne prica samo gledaju u čuke, svi negdje žure al vrijeme samo naprijed moze, na pare i brza kola nažalost svi se trenutno lože, al kad duša je tjesna to je ne čini sretnom, bolje imat pravog druga nego cjeli lazni geto. Koliko samo puta padas na greskama istim, ali na njima se uci kao voda na izvoru kad se bistri, poslije nekog vremena ti vise nisi onaj isti, kad volis onu jednu a na drugu mozak misli, kazu da vuk dlaku mjenja ali nikad svoju ćud, ali upamti ovo sada za svako djelo ima sud, jos kao mali gledo si da izgradis svoje ime, u mom bloku moj je geto među prvim baco rime, kao vitez našeg stola furali se na fazone te, bilo je braca tu su svi za jednog i jedan za sve, što oci vide ruke rade ime nam je stvarnost bilo, a ne ova virtuala kad si trijezan ko da si pio, pravo drustvo zlata vrijedi stavi pecat na to pismo, il smo braca sad do zadnjeg ili vise ni to nismo, promjeni zivot ganjaj sport pokreni se odmah sada, nemoj biti onaj skot od svoje ruke koji strada.