nas dvoje i vrijeme😃👌
Rekli ste: Imam pitanje ChatGPT je rekao: Naravno 🙂 Pitaj slobodno — slušam. Rekli ste: Možeš li mi napisati pjesmu od 2 minute ChatGPT je rekao: Naravno 😊 Evo pjesme koja je otprilike za 2 minute čitanja ili pjevanja, univerzalna i emotivna: Nas dvoje i vrijeme U gradu što nikad ne spava hodamo sporo, bez plana, svjetla se lome u tvojim očima kao da noć zna da smo sami. Ruke su ti tople, iako je hladno, u džepovima skrivamo strah, govoriš tiho, skoro nečujno, kao da riječi mogu pobjeći od nas. Vrijeme nas gura, vrijeme nas vuče, nekad smo brži, nekad stojimo, al’ kad se nasmiješ bez razloga znam da još uvijek postojimo. I ako sutra promijeni boje, ako se snovi raspadnu na glas, ostat će tragovi ispod kože da smo bar jednom bili “mi”, a ne “ja”. Nismo savršeni, to odavno znam, imamo tišine koje bole, al’ u tim pauzama između riječi učimo kako se voli. Pa nek’ svijet ide kud god želi, nek’ broji poraze i pobjede, ja biram ove male trenutke gdje srce zna put i ne pita gdje je. Ako me pitaš šta ostaje na kraju, kad se ugase svjetla i glas, reći ću: ono kad si ostal i rekal “tu sam”, bez pitanja “šta ako” i “zašto baš”.
You may also like

Leave a comment
Rekli ste: Imam pitanje ChatGPT je rekao: Naravno 🙂 Pitaj slobodno — slušam. Rekli ste: Možeš li mi napisati pjesmu od 2 minute ChatGPT je rekao: Naravno 😊 Evo pjesme koja je otprilike za 2 minute čitanja ili pjevanja, univerzalna i emotivna: Nas dvoje i vrijeme U gradu što nikad ne spava hodamo sporo, bez plana, svjetla se lome u tvojim očima kao da noć zna da smo sami. Ruke su ti tople, iako je hladno, u džepovima skrivamo strah, govoriš tiho, skoro nečujno, kao da riječi mogu pobjeći od nas. Vrijeme nas gura, vrijeme nas vuče, nekad smo brži, nekad stojimo, al’ kad se nasmiješ bez razloga znam da još uvijek postojimo. I ako sutra promijeni boje, ako se snovi raspadnu na glas, ostat će tragovi ispod kože da smo bar jednom bili “mi”, a ne “ja”. Nismo savršeni, to odavno znam, imamo tišine koje bole, al’ u tim pauzama između riječi učimo kako se voli. Pa nek’ svijet ide kud god želi, nek’ broji poraze i pobjede, ja biram ove male trenutke gdje srce zna put i ne pita gdje je. Ako me pitaš šta ostaje na kraju, kad se ugase svjetla i glas, reći ću: ono kad si ostal i rekal “tu sam”, bez pitanja “šta ako” i “zašto baš”.