KNIGHT'S-BACK TO VIETNAM FT. JIN DELTA

braća u armiji zajedno gurali smo kroz vatru i blato, ćuvali jedan drugom đale bili smo jaci nego nato, mnoge misije smo obavili i ordene časti zaslužili, još kao mali rata se igrali i s herojima se družili, dosta toga smo prošli dok prolazili smo najgore, nas dva brata bili primjer kako prava braća se zavole, pisali smo dnevnik po kojem sad ovu pjesmu pišem, naša prva misija i već adrenalin ja ubrzano dišem, vietnamski memoari dan sjećanja na naše prve skilove, mnoga iskustva teške borbe i naše prve killove, kroz najveće paljbe nikad mi se nismo bojali, držali smo linije i čvrsto ko u beton ukopani stojali, jedna od najtežih misija bila je u tunelski pacovi, na ulazu tenk sve se trese kada on ga zgromi, ali đaba im sve mi bili spremni ici goloruki na tenka, brat podize cjev pritisnu okidac i vec u njemu je raketa, od njega nista nije ostalo samo neka igra u slučaju, kada vidis kako njegovi vatreni komadi padaju po kraju, na mnogim mjestima postavljene smrtonosne zamke, jedna greska ides dole zato pazi nema varke, taj nazive i sad cujem kad odjekne boobytrap, ovo je java nije san lakse je kada slusas rep, mnogi borci su tad pali kad je puco samostrel, kroz guste đungle pa do dvorca pod nazivom citadel, ta misija kao kruna na celu 4 jaka borca, kad puce kvar na nasem hellu i gubitak dobrovoljca, velika tuga gubitak druga kad bijes u sebi osjetiš, puska u ruci dok suza se slijeva jer nemozes da prebolis, onda tuci na sve strane dok kisa metaka prolijece kraj glave, zadnji su atomi dok bombe sada padaju skoro na sve strane, guraj nema nazad sad sve ili nista dok zadnji kosac nepadne, ritam skace srca sada misija je nasa i pucnjava tad prestade, prezivjesmo najgore zagrljaji padose sad braca smo po ratu, mnogi su pali al sjecanje ostade kao posveta mom bratu, iako sada u ovoj pjesmi polagano se privodi kraj, i sad iz dubine ponekad cujem glas back to vietnam.