17 godina se znamo Život nam je bio jeben Zajedno na putu rasli Kad se sjetim samo sta smo prošli Da do nečega bi došli Evo pišem ti jos jednu pjesmu Na listu starog papira I kad se sjetim uspomena stari Kući vraćali se kasno Brate živjeli smo časno Nije bilo nam tad jasno Da život ce nas rastavit Brate na drugom si kraju svjeta A sad je došlo teško vrjeme Sad vidiš da kako stvari stoje Svi okreću nam ledja i nema ko nekad nas dvoje Sjecam se kad mi je jedne noći Murija Kucala na vrata tad shvatio sam da izgubio sam brata u svakoj tuči Jedan drugom čuvali smo ledja Al to vise nije bitno Noćaš pišem ti vers I mozda je zadnji Dok tresu se ruke i glava mi puca Vise ne mogu da izdržim bol I onda shvatim da nema nazad Vidim samo svjetlo na kraju tunela Brate srešćemo se brzo ja se tome nadam Valjda si gore na nebu me čekaš bez tebe nije isto Brate nam fališ nam puno i te noći slomilo se srce I slomila se duša izgubio sam prijatelja brata kuma I ovu priču ja privodim kraju Nemam vise sta kazat Bez tebe neću moći mirno sanjat al brate ne brini mi srešćemo se opet