Evo malo old school poetry, hehe Dragi moji, Vlastiti kapci mi prekriše oči I nema više plavoga mora I nema više čarobne pjesme I nema više čak ni velike žute lopte Al’ to ne znači da smo slijepci Mi vidimo kroz širom zatvorene oči Ronimo zeleno more I njegove najdublje dubine Čarobne pjesme postaju najljepše boje, A Sunce nam se smjestilo usred naše duše. Granice naše nisu više uske ni tijesne Sloboda se svake sekunde širi sve više A Svemirsko lice sve je bliže I bliže I onda U beskraju svemu tome Svakoga sata I svake minute Neobične Biljke Ja volim sve više I više